Alternativne biografije
Marija Giorgi Bona
Galerija slika
Društveni položaj te prava i obveze žena i muškarca kroz povijest, uvelike su bili određeni razlikovanjem privatne od javne sfere života. Premda je ženama bila dodijeljena skrb o privatnoj sferi, to nipošto ne znači da su u svim staležima žene bile zatvorene u svakodnevno cikličko ponavljanje poslova potrebnih za opstanak obitelji. Tako već u 16. stoljeću filozof Nikola Gučetić (Gozze) poimence nabraja dubrovačke gospođe, koje sačinjavaju književno-filozofski krug, a u kojem se neke od njih ističu pjesništvom. U 17., 18. i 19. stoljeću neke se Dubrovkinje jednakopravno ubrajaju među dubrovačke književnike. Dubrovačko je društvo vrlo dugo uspijevalo održavati strogo razlikovanje privatne od javne sfere, ali 18. st. donosi promjene.
Ako je sloboda nekoć bila moć da se vlastitom voljom svoju individualnost stavi u podređen položaj i da se društveni život odvija u skladu sa strogim društvenim ulogama, novo doba razumijevalo je slobodu upravo suprotno – kao moć da se raskrinkaju društvene uloge, a vlastita individualnost stavi u prvi plan. Na ovom razmeđu dvaju svjetova živjela je i Marija Giorgi Bona. Rođena je u Dubrovniku 1754. godine kao kći jedinica Nikole Gučetića (Gozze) i Kate Sorkočević (Sorgo). U dogovoreni brak stupa već 1773. g. s Lukom Giorgijem Bonom. Sam Luko dugo se odupirao svome ocu, jer nije htio stupiti u ovaj brak, ali ipak pristaje pod pritiskom očeve volje. Na osnovu sačuvanih Marijinih pisama vidi se da je brak bio loš. Premda su imali četvero djece, dva sina i dvije kćeri, jedan uz drugog ostaju samo zbog društvene konvencije. Nakon udaje otac joj daruje svoj imetak, tako da već s 19 godina ima mogućnost nabavljati najkvalitetniju robu, od vrijednih umjetničkih predmeta, sve do probranih knjiga. Posjedovala je vrijednu kućnu biblioteku, a po naslovima knjiga i časopisa iz sačuvanog kataloga vidi se da je poznavala latinski, talijanski, francuski i engleski jezik.
Ovaj katalog nam ukazuje na svu širinu njenog obrazovanja, počevši od djela antičkih filozofa i pisaca, sve do suvremenih engleskih i francuskih autora. Prema zapisima suvremenika može se jasno zaključiti da je Marija Giorgi Bona bila jedna od važnijih osoba društvenog i kulturnog života kraja 18. st. Središta okupljanja intelektualne elite Dubrovnika bili su saloni gradskih palača, kao i ljetnikovci dubrovačke vlastele, smješteni u okružju kultivirane prirode. I upravo na tim mjestima blijedjela je stroga razlika privatne i javne sfere, jer su u razgovorima o znanosti, filozofiji, umjetnosti, ekonomiji, ali i politici, žene i muškarci bili posve ravnopravni. Marija Giorgi Bona u salonu organizira i komorne koncerte – sačuvane su tako narudžbe Mozartovih sonata i Beethovenovih varijacija za klavir, a osim domaćih učenih ljudi, u njezin salon nerijetko dolaze i znameniti gosti iz čitavog svijeta, poput venecuelanskog generala Francisca de Mirande ili Alberta Fortisa, koji je njome bio impresioniran. Samosvijest i hrabrost ove žene ogledala se u mnogo primjera. Marija tako pristaje na udaju njezine najmlađe kćeri za francuskog časnika, koji je bio smatran glavnim čovjekom masonske lože u Dubrovniku i to upravo u vrijeme francuske okupacije Dubrovnika.
Prekršiti višestoljetno pravilo, kojim se plemkinja morala udati samo za plemića, pa makar joj on bio i najbliži rod – i to u takvom okupacijskom vremenu, sigurno je značilo naići na oštru osudu svojeg staleža, koju su samo najjači mogli podnijeti. Padom Republike i općom dekadencijom Dubrovnika, uz odumiranje Marijinog intelektualnog društva, polako se do potpune samoće zatvorio svijet ove iznimne žene. Marija Giorgi Bona umrla je u Dubrovniku 1839. godine.