Ljepota lažnog sjaja
Izložba
"Ljepota lažnog sjaja" - izložba krivotvorenih umjetnina iz zbirke Muzeja policije

Izložbom krivotvorenih umjetnina pod nazivom “Ljepota lažnog sjaja“ iz Kriminalističke zbirke Muzeja policije želi se upozoriti na beskrupuloznost crnog tržišta koje u utrci za zaradom ne preže od prijevara dobronamjernih i neupućenih kupaca.

free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
Više
Dubrovnik, A Scarred City
„Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Izložba „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“ otvorena je 1. listopada 2019. godine, povodom obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik.

20 kn
L2 — Multifunkcionalna dvorana 2
Više
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu
Izložba
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn

Izložbom ‘Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn’ kustosa Dejana Kršića i Marka Goluba, koja se otvara u Lazaretima 17. kolovoza 2019.

slobodan ulaz /free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
-
Više
Linđovi koncerti
Koncert
Linđov koncert

Od 25. kolovoza svakog utorka i petka u 21:30h možete uživati u koncertima Linđa u Lazaretima.

120 kn
L6 — Linđo
Više

Home

Alternativne biografije

Mato Celestin Medović

Mato Celestin Medović, jednostavni svećenik snažnoga umjetničkoga nadahnuća, koje ga je katkad dovodilo u sukobe s pretpostavljenima, bio je jedan od najistaknutijih ličnosti u prvom naraštaju slikara hrvatske moderne. Rođen u selu Kuni na poluotoku Pelješcu gdje se nalazi i poznati franjevački samostan. Već je kao dječak odlučio postati upravo franjevački redovnik.

Mato Celestin Medović, jednostavni svećenik snažnoga umjetničkoga nadahnuća, koje ga je katkad dovodilo u sukobe s pretpostavljenima, bio je jedan od najistaknutijih ličnosti u prvom naraštaju slikara hrvatske moderne. Rođen u selu Kuni na poluotoku Pelješcu gdje se nalazi i poznati franjevački samostan. Već je kao dječak odlučio postati upravo franjevački redovnik. Odmah po dolasku u dubrovački samostan na školovanje, primijećen je njegov veliki slikarski talent. Franjevci su ga, stoga, nakon zaređenja poslali u Rim da ondje studira slikarstvo, ali je njegovih šest godina provedenih na školovanju u Italiji (1880. – 1886.) bilo isprekidano slikarskim zadacima po različitim franjevačkim samostanima i čini se da to provedeno vrijeme u Italiji nije ostavilo većega traga u njegovom slikarstvu. Iako je učio kod nekoliko uglednih slikara epohe (Ludwig Seitz, Francesco Grandi), pomalo nezadovoljan svojim napretkom vraća se u Dubrovnik, gdje se izborio da mu se dopusti studij slikarstva na Akademiji u Münchenu (Königliche Akademie der Bildenden Künste).

Pet godina koje je proveo na školovanju u glavnome gradu Bavarske, a koji je tada bio jedno od glavnih europskih umjetničkih središta, definitivno su formirale Medovića kao slikara. Ondje je usvojio, ne samo sve potrebne slikarske vještine, već i visoki stil akademskog slikarstva kraja 19. stoljeća. Profesori su mu bili također važni slikari i pedagozi svoga vremena; Gabriel von Hackl, Ludwig von Löfftz i Alexander von Wagner. Diplomirao je 1893. g. sa slikom Bakanal za koju je bio posebno pohvaljen te je dobio veliku srebrenu medalju i donio ju je svome Dubrovniku. No, svoj dinamičan umjetnički duh nikako nije mogao pomiriti s redovničkim obvezama te je iz franjevačkoga reda prešao u dijecezanske svećenike i preselio se u Zagreb.

Glavni je hrvatski grad upravo u tome trenutku bio živo umjetničko središte ponajviše zahvaljujući ministru Izidoru Kršnjavome i slikaru Vlahu Bukovcu te umjetnicima okupljenima oko njega. Usporedno s procesom izgradnje grada iz provincijskog gradića u jednu od srednjoeuropskih metropola, u Zagrebu je tekao i proces afirmacije domaćih slikara i domaće umjetnosti, koji su imali, ne samo pune ruke posla dekorirajući brojne nove zgrade, već su po prvi put bili tretirani kao punopravni članovi nacionalne elite. Iako je već bio formirana umjetnička ličnost, Mato pod utjecajem slikarstva svoga prijatelja Bukovca mijenja način rada, otvara se novim strujanjima i prelazi na svjetliju paletu. U Zagrebu je živio do 1907. g. i u tom je najplodonosnijem razdoblju nastao velik broj portreta, oltarnih slika i velikih povijesnih kompozicija, posebno za palaču Odjela za bogoštovlje i nastavu, iliti, današnjim rječnikom rečeno, za Ministarstvo kulture.

Nakon života u Zagrebu vraća se u rodnu Kunu, u kojoj će s manjim prekidima (boravak u Beču 1912. – 1914.) ostati do kraja života. Ondje je već ranije izgradio obiteljsku kuću, ljetnikovac s kapelicom u obližnjoj uvali, a posebno mu je na srcu bilo oslikavanje kapelice Sv. Spasa na lokalnome groblju, što je shvaćao kao dar sumještanima i kao svoj zavjet Bogu. To posljednje razdoblje njegova stvaralaštva obilježeno je slikanjem peljeških krajolika; gotovo impresionističkom snagom na svojim platnima bilježi dojmove iz prirode. Godinu dana prije smrti postao je počasni član Akademije, a umro je u Sarajevu, gdje je bio na liječenju te je pokopan u Kuni. Pola stoljeća nakon smrti Pelješčani su mu, uz veliko nacionalno slavlje 1971. g., u rodnome mjestu podigli brončani spomenik koji je izradio veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović. Mato je čitavoga života ostao povezan s rodnim krajem i njegovim ljudima i bio je društven čovjek te je katkad znao zasvirati lijericu. O njemu je i do danas među pukom na Pelješcu ostalo sačuvano nekoliko anegdota, među kojima i ona da su mu jednom prigodom za vrijeme služenja mise ministranti umjesto vina u kalež podmetnuli rakiju, ali se on nije dao zbuniti te je sve okrenuo na šalu.

Tagovi