Ljepota lažnog sjaja
Izložba
"Ljepota lažnog sjaja" - izložba krivotvorenih umjetnina iz zbirke Muzeja policije

Izložbom krivotvorenih umjetnina pod nazivom “Ljepota lažnog sjaja“ iz Kriminalističke zbirke Muzeja policije želi se upozoriti na beskrupuloznost crnog tržišta koje u utrci za zaradom ne preže od prijevara dobronamjernih i neupućenih kupaca.

free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
Više
Dubrovnik, A Scarred City
„Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Izložba „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“ otvorena je 1. listopada 2019. godine, povodom obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik.

20 kn
L2 — Multifunkcionalna dvorana 2
Više
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu
Izložba
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn

Izložbom ‘Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn’ kustosa Dejana Kršića i Marka Goluba, koja se otvara u Lazaretima 17. kolovoza 2019.

slobodan ulaz /free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
-
Više
Linđovi koncerti
Koncert
Linđov koncert

Od 25. kolovoza svakog utorka i petka u 21:30h možete uživati u koncertima Linđa u Lazaretima.

120 kn
L6 — Linđo
Više

Home

Alternativne biografije

Pero Čingrija

Pero Čingrija bio je jedna od onih markantnih ličnosti koje neko povijesno razdoblje obilježe svojim društvenim djelovanjem. Zahvaljujući tome što se kao mlad uključio u politička zbivanja u tadašnjoj Kraljevini Dalmaciji, koja je bila dio Austro-Ugarskog Carstva, ali i svojoj dugovječnosti, Čingrija je kroz čitavu drugu polovicu 19. i prva dva desetljeća 20. stoljeća bio aktivni sudionik političkih i društvenih zbivanja.

Pero Čingrija bio je jedna od onih markantnih ličnosti koje neko povijesno razdoblje obilježe svojim društvenim djelovanjem. Zahvaljujući tome što se kao mlad uključio u politička zbivanja u tadašnjoj Kraljevini Dalmaciji, koja je bila dio Austro-Ugarskog Carstva, ali i svojoj dugovječnosti, Čingrija je kroz čitavu drugu polovicu 19. i prva dva desetljeća 20. stoljeća bio aktivni sudionik političkih i društvenih zbivanja. Ali, može se reći da je on bio i više od toga; ne samo da je bio  politički borac, nego i pravi politički vođa.

Čingrija je bio potomak jedne od uglednijih dubrovačkih građanskih obitelji, a nakon doktorata prava na sveučilištu u Padovi (1862. g.), vratio se u Dubrovnik i započeo je raditi kao odvjetnik. Pod utjecajem tada popularnih ideja talijanskog Risorgimenta, odlučio se na živu političku borbu za hrvatske narodne interese u Dalmaciji i odmah po padu Bachova apsolutizma uključio se u aktivni politički život kao pristaša Narodne (kasnije Hrvatske) stranke. U političkom životu sudjelovao je skoro šest desetljeća (1862. – 1918.), a od toga čak 48 godina kao dubrovački zastupnik u tadašnjem Dalmatinskom saboru u Zadru, 8 godina kao predsjednik stranke i u 3 mandata kao dubrovački gradonačelnik (1878. – 1882., 1899. – 1905., 1905. – 1911. i nakratko 1918. g.). Kao dubrovački gradonačelnik ostao je zapamćen kao jedna od najomiljenijih osoba na toj funkciji, a za života je, zbog svog poštenja i umjerenosti, bio počašćen poštovanjem sugrađana i kolega bez obzira na političke stavove; u njegovu su se čast skladale koračnice, za života je jedna ulica imenovana njegovim imenom, a portretirali su ga, između ostalih, i slavni Ivan Meštrović i Vlaho Bukovac.

Njegovo političko djelovanje odvijalo se u vremenima kada su interesi hrvatskog naroda bili razdijeljeni administrativnim podjelama unutar Austro-Ugarske Monarhije kojom je vladala dinastija Habsburg. Čitavog se života Pero sa suradnicima uporno i dosljedno borio protiv tzv. autonomaša za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Nakon 1900. g. postao je vođa Narodne hrvatske stranke te je, ugledajući se na narodni pokret u banskoj Hrvatskoj, želio ostvarenje potrebne koncentracije hrvatske politike, što se podudaralo i sa željom većeg dijela Stranke prava u Dalmaciji. Tako je suradnja “narodnjaka” na čelu s Perom Čingrijom i “pravaša” na čelu s Antom Trumbićem dovela u travnju 1905. g. do njihova stapanja u zajedničku Hrvatsku stranku kojoj je Čingrija postao predsjednikom. Zauzimajući se za novoutemeljenu zajedničku politiku “novog kursa”, blisko je surađivao s Franom Supilom, kojeg je poznavao još iz Supilovih mladih dana i na kojeg je uvelike utjecao, i Antom Trumbićem te je ponajviše njihovim zajedničkim nastojanjem u jesen 1905. g. došlo do sastanka hrvatskih političara u Rijeci. Tada je pod Perovim predsjedavanjem usvojena Riječka rezolucija, što je okrenulo novu stranicu u tadašnjem hrvatskom političkom životu.

Pero je bio osoba velike radne energije i jedini dalmatinski političar koji je ušao u politiku uvođenjem ustavnosti 1861. g. i koji je doživio slom Austro-Ugarske Monarhije 1918. g. Njegov je sin Melko Čingrija (1873. – 1949.) također bio političar i gradonačelnik Dubrovnika (1911. – 1914. i 1919. – 1920.). Dobar dio života Pero je proživio u Širokoj ulici, a gotovo bi svaki dan prije uobičajene šetnje svratio u ljekarnu obitelji Šarić na Placi (Stradunu), gdje se okupljalo društvo uvijek spremno na razgovor i šalu. Obitelj je posjedovala i mali ljetnikovac u Srebrenom, u Župi dubrovačkoj, gdje je redovito odlazio na ladanje. Bio je udovac i potkraj života preselio se sa sinom i snahom u njihovu novu i udobnu vilu na Boninovu, gdje se iz hobija bavio vrtlarstvom. To je bila – a s pravom možemo reći da i danas jest –  jedna od najljepših privatnih vila u Dubrovniku.

Tagovi