1526

Dubrovnik je zahvatila jedna od najpogubnijih epidemija kuge za koju su dubrovački kroničari tvrdili da nije bila samo pomor nego i srdžba Božja (Non fu mortalità, ma ira di Dio) i koja je potpuno zaustavila život grada. Prema suvremenim procjenama stradalo je oko 25 tisuća stanovnika i od takvog se demografskog pada Republika nije nikad oporavila. Kugu, za koju se kaže da ju je u Grad unio krojač Andrija Gunđević iz Ankone, prvi je na jednoj zaraženoj vlastelinki diagnosticirao liječnik Donato Muzi, rodom iz Venezije. Prepoznavši bolest, obavijestio je vlasti. Ubrzo je i na sebi prepoznao simptome bolesti; vrućicu, glavobolju, otekline na bedru i pod pazuhom. U skladu s tadašnjim medicinskim spoznajama uzeo je skalpel i sam sebi pustio krv na desnoj ruci... i nekim čudom preživio. Zbog siline kuge, 1527. vijeća su se preselila u Gruž, a Gradom je ostao upravljati knez sa sedam vlastelina. Kužnu je zarazu preživio jedini knez.