Vinko Vincenzo Komnen

Osebujni dubrovački dominikanac “napete biografije”, rođen u malom ribarskom naselju Slano kod Dubrovnika u obitelji Piranese, stupio je u novicijat dubrovačkog dominikanskog samostana kao Đuro Piranese. Studij je završio u Španjolskoj, postavši magistar filozofije i teologije. Djelovao je u Rimu i Napulju kao profesor te duhovnik u španjolskoj mornarici i misionar u Japanu. Poznata su tri njegova madrigala, tiskana 1663. g.  u Veneciji, a možda je i autor još nepronađenog glazbeno-teorijskog djela Bilješke iz geometrije, aritmetike, glazbe i astrologije, kao i djela iz područja jezikoslovlja, pjesništva, teologije te filozofije. Po završetku studija nastanio se u Italiji, promijenivši svoje prezime Piranese u Comneno (Vincentius Comnenus), proglasivši se tako potomkom carske bizantske porodice Komnena, koja je vladala u Carigradu 1057. – 1185. i Trapezuntu 1204. – 1466. g. Kako bi potvrdio istinitost takvih navoda, dao je putem urednika – napuljskog opata Lorenza Miniatija – tiskati u Veneciji 1663. g. djelo Le glorie cadute, opsega od preko 800 stranica!

U djelu se kao autori pojavljuju mnogobrojni učeni ljudi onoga vremena, ali uza sve to znanstvenici drže da je to izmislio i djelomično napisao iz želje da si poboljša socijalni status, uzimajući prezime bizantske carske porodice, s napomenom da u to doba prisvajanje plemićkih naslova i izuzetna hvastavost nije bila usamljena pojava! Uz niz lažnih dokumenata, u tom se, zapravo, intrigantnom djelu, nalaze stotine pjesama, poslovica, izreka, a pokazuje Komnenovu umreženost s hrvatskim suvremenicima, važnima za našu kulturnu povijest. Kao glavni duhovnik nepobjedive španjolske armade bio je izuzetno uspješan. Oduševljava mornare svojim propovijedima. U jednom okršaju s engleskim brodovljem, u kritičnom klonuću španjolske mornarice, pojavljuje se na zapovjedničkom mostu, pretvarajući očiti poraz u pobjedu. Suvemenici su vrlo cijenili njegove demagoške sposobnosti te su tvrdili da Komnen vrijedi kao 3 000 dobro naoružanih vojnika.

Portret mu je objavljen u poznatom Miniatijevom zborniku. Bakrorez je izradio slikar Ruphonus. Uz lik našega Vinka u dominikanskom habitu i dominirajući grb Komnena, prikaz je i panorame malog primorskog mjesta, po svoj prilici slanske luke. U Miniatijevom zborniku nalaze se i tri sačuvana madrigala Vaghe ninfe; imaju isti tekst, ali su različito glazbeno obrađena. Sadržaj je uzet iz mitologije – poziva nimfe i tritone da izađu iz morskih dubina te pred kraljem pjevaju najugodnije pjesme. Radi se o Filip IV., španjolskom kralju, kome Komnen posvećuje svoju glazbu sa željom da se izvodi na dvoru. Sačuvani mali, ali vrijedni dio opusa Vinka Komnena prikazuje ga kao inventivna, maštovita i umjetnički sposobna skladatelja, koji je znao svirati raznovrsne instrumente.

Zauzima on značajno mjesto u ranobaroknoj hrvatskoj glazbenoj baštini, a njegova ekstravagantna pojava postupno prerasta u relevantnu i vrlo obrazovanu figuru kasno humanističkog 17. st. na našem tlu. Sigurno je da je u Dubrovniku boravio 1661. g. i da je tada optužio dominikansku redovničku braću da su ga htjela otrovati! Nisu ga pretjerano simpatizirali zbog njegove hvalisavosti, a spor je izbio jer je Vinko neke samostanske tajne otkrio vlastima pa su redovnici nesuzdržljivo reagirali. Nitko nije priznao pokušaj zločina. Komnen je vodio je vrlo neugodan spor sa Senatom i sucima za kriminal Dubrovačke Republike.