Junije Džono Palmotić

Junije Džono Palmotić barokni je pjesnik i dramatičar. Potječe iz stare dubrovačke plemićke obitelji Palmotić. Roditelji su mu bili Džore Palmotić i Ora Gradić. Imao je nadimak Pupica (značenje: lutkica). Prema običaju za predstavnike njegovog staleža i Junije je obavljao različite dužnosti u službi Dubrovačke Republike. Bio je knez na Mljetu, u Konavlima i na Lastovu, a 1656. g. bio je izabran u Vijeće umoljenih. Tijekom života tiskana mu je samo jedna latinska prigodnica posvećenu isusovcu Giovanniju Bargioccu.

Zauzimanjem piščeva brata Džore i Stjepana Gradića 1670. g. posmrtno je objavljen, po autorovoj želji u Rimu, njegov ep Kristijada (Kristiade to jest život i djela Isukrstova). Riječ je o prepjevu istoimenog latinskog spjeva M. G. Vide, koji je posvećen švedskoj kraljici Kristini. Palmotić je najplodniji dramatičar starije hrvatske književnosti. Njegova dramska djela, prvenstveno tragikomedije, s uspjehom su se prikazivale na otvorenim pozornicama Dubrovnika. Izvodile su ih amaterske družine Orlovi, Smeteni i Isprazni, a sam je autor asistirao u njihovim uprizorenjima, sugerirajući neka od tipičnih baroknih scenskih rješenja. Podaci o predstavama, koje su se izvodile pred Kneževim dvorom, nalaze se u rukopisima drame i svjedočanstvo su bogate kazališne djelatnosti dubrovačkog baroka.

Dramske tekstove pisao je u stihu, uglavnom osmercu, koji je prevladavajući stih starijeg hrvatskog pjesništva. U Pavlimiru, jednoj od pseudopovijesnih tragikomedija panslavenske tematike, Junije prikazuje nastanak Dubrovnika; središnja figura je utemeljitelj Grada Pavlimir, a veliča se slavna prošlost, nastanak grada i njegova neovisnost te ističe opasnost od gubitka slobode, koja je stoljećima bila temelj prosperiteta Dubrovnika. Ugledao se na Orbinijevo Kraljevstvo Slavena i na Ljetopis popa Dukljanina. U ovu skupinu spadaju i Danica, Captislava i Bisernica. U djelima Armida i Alčina baštini od Ariosta i Tassa. Uz dramske tekstove Palmotić je u mladosti pisao pjesme pod utjecajem usmeno-književnih oblika i izričaja, ali taj dio njegova opusa nije sačuvan. Sačuvale su se neke prigodnice, religiozni stihovi, poema o zaštitnicima Lastova, sv. Kuzmi i Damjanu te Sveta Katarina od Siene. Sačuvana je i polemična burleskna poema Gomnaida (Govnaida),  kojom žestoko, satirično, a možemo reći i prosto napada jednog svog suvremenika, dubrovačkog vlastelina i političara, koji mu se očigledno ozbiljno zamjerio.

Dugo se sumnjalo u Palmotićevo autorstvo ovih stihova  napisanih u šaljivom tonu, zbog obilja vulgarizama i opscenosti, ali istraživanja su potvrdila da je upravo on autor spjeva te je dokazana i godina nastanka teksta – 1646. g. Evo nekoliko stihova djela koje je značilo preokret u Junijevom opusu: „Govnene su riječi tvoje, govnena su tvoja djela, u nosu ti govna stoje, govna su te odsvud splela, u ustijeh djestro hrani. Vȁs si govnen, kneže usrani!“.