Đuro Armeno Baglivi

Premda svjestan sve većeg značaja atomizma i raščlambe materije na najsitnije dijelove, Baglivi ostaje vjeran svojem antičkom uzoru – Hipokratu. Tijelo vidi kao raščlanjeni stroj, ali ipak kao cjelinu koja ima dušu, a koja se nalazi u mozgu i koja usklađuje čitavo tijelo. Jedan je od važnijih uzora u kliničkoj medicini 18. i 19. st., a djela su mu prevedena gotovo na sve europske jezike. Obitelj Đura Armena (kasnije Baglivi) svoje podrijetlo vuče iz Armenije, a u Dubrovnik najvjerojatnije dolazi djed našeg liječnika. Đuro je rođen 1668. godine. Njegova je obitelj bila trgovačka obitelj, no, otac je, kako kazuju izvori, upao u dugove. Godine 1670. umire mu majka, a odmah zatim i otac. Kao siročad, razbaštinjenu zbog očevih dugova, Đura i njegova brata prigrlio je njihov stric, a nakon njegove smrti bivša služavka iz kuće Armenovih. Isusovci preuzimaju brigu o njegovu obrazovanju, a Đuro se pokazao kao vrlo darovit dječak. Na osnovu zahtjeva za posvojenje talijanskog liječnika Piera Angela Baglivija iz Leccea, isusovci odabiru upravo Đura i on 1684. g. odlazi u Italiju. Sa svojim poočimom Đuro je razvio vrlo blizak odnos, uzajamnu ljubav i poštivanje. Vjerojatno se pod njegovim utjecajem okrenuo studiju medicine, najprije u Napulju, a potom u Salernu, gdje i doktorira. Nakon studija odlazi na putovanje na kojem posjećuje i rodni Dubrovnik. Premda je u to vrijeme dosta putovao po Italiji, ostaje u Bologni slušati predavanja Marcella Malpighija, začetnika sistematske mikroskopske anatomije i jednog od tadašnjih najvećih liječnika, koji se bavio eksperimentima. Nakon Malpighijeva odlaska u Rim, na poziv pape Inocenta XII., uskoro i sam Baglivi, na Malpighijev poziv, 1692. g. dolazi u Rim, gdje se trajno nastanjuje. Sa samo 28 godina postaje profesor anatomije na rimskom arhiliceju Sapienza. Godine 1696. izlazi njegovo prvo veliko djelo O medicinskoj praksi (De praxi medica). Ovdje je Baglivi prikazao metode i zadaće kliničke medicine, upozorivši na važnost kliničkog proučavanja simptoma, anatomskih sekcija, mikroskopskih istraživanja i fizioloških pokusa, umjesto ispraznih spekulacija onoga doba. U svom drugom velikom djelu O zdravome i bolesnome motoričkom vlaknu (De fibra motrice et morbosa) iz 1700. g. na osnovu svojih mikroskopskih promatranja, uspoređujući ljudska i životinjska tkiva, zaključuje da je sjedište fizioloških i patoloških zbivanja u živim vlaknima, pa se tako svrstao u začetnike tzv. fibrilarne patologije. Vrhunac karijere bilo je mjesto profesora teorijske medicine na Sapienzi (1701. g.). Tijekom života bio je izabran u najviša učena društva svoga doba; londonski Royal Society, njemačku Academia Caesarea Leopoldino-Carolina Naturae Curiosorum, talijansku Accademia dei Fisiocritici i rimsko društvo Arcadia. Bio je i osobni liječnik dvojici papa; Inocentu XII. i Klementu XI. Baglivi umire u Rimu 1707. g. U svom spisu o ugrizu pauka tarantule, preporučuje zanimljiv način liječenja, a to je – plesanje uz muziku. Pacijenti su morali plesati i po 10 sati dnevno. Smisao ovog plesnog maratona bio je u velikoj mišićnoj aktivnosti, pa su ovom kombinacijom psihoterapije i detoksikacije simptomi nestajali nakon 3 do 4 dana.