Tomo Basiljević

Potomak starog roda Basiljevića (Bassegli), Tomo Basiljević bio je glavni predstavnik prosvjetiteljstva u Dubrovniku, filozof, esejist, fiziokrat, moderni čovjek i liberalni plemić, koji je po želji roditelja studirao pravo u Bernu i Göttingenu, no, više su ga zanimale prirodne znanosti, osobito fizika, kemija, mineralogija. Rođen je u uglednoj obitelji visokih političkih dužnosnika i umjetnika. Otac Jakobica obnašao je dužnost senatora, a obrazovana majka Kata potjecala je iz roda Sorkočevića. Tomini ujaci bili su skladatelj Luka Sorkočević i erudit Miho. Stjecajem okolnosti dobar je dio svog burnog života proveo u inozemstvu, proputovavši, osim hrvatskih primorskih zemalja i Slovenije, skoro cijelu Italiju, Švicarsku, Njemačku – tamo ga je primio Friedrich II.

Veliki i Austriju, gdje je bio u audijenciji kod cara Josipa II. Kao član Fizikalnog društva u Lausanni, bernskoga Gospodarskog društva, član Senata i Malog vijeća Dubrovačke Republike, u inozemstvu se kretao u elitnim krugovima. Tako je upoznao  i zavolio Mariju (Mimi), mlađu kćer baruna i vođe bečkih masona Ignatza von Borna – navodno živi model prema kojem je Mozart izradio lik Sarastra u Čarobnoj fruli – te se i oženio unatoč negodovanjima priličnog dijela dubrovačkog Senata. Prigovaralo se da je Bornovo plemstvo vrlo mlado, da mu je žena “ niskoga” podrijetla. Nakon bojkota, kojim je najveći dio dubrovačkog plemstva primio bečku barunicu, mladom paru nije ostalo drugo nego da se vrati u Beč, gdje su živjeli četiri godine do raskida. Ostavši bez novca nakon smrti vlastita oca, Marija je pobjegla od muža, jer se on kanio vratiti u domovinu te mu je ostavila tek rođeno dijete. Nakon neuspjeha svog braka, života u Napulju i Baselu, Beču i Frankfurtu, Tomo Bassegli, đak Alberta Fortisa, vratio se u Dubrovnik. Njegovo dijete, koje se putem razboljelo, umrlo je u Dubrovniku nedugo nakon dolaska.

Tomo je bio profrancuski orijentiran, a na tom je jeziku uglavnom i pisao u duhu prosvjetiteljstva pod utjecajem Voltairea, Rousseaua, Montesquieua. Stekao je široko obrazovanje, posjedovao je sjajnu knjižnicu, u kojoj su posebno mjesto zauzimala djela engleske književnosti, filozofije, povijesti (Shakespeare, Bacon, Pope, Hobbes), prijateljevao je s uglednim ljudima svoje epohe. Radi njegova velikog znanja i erudicije, našeg je Basiljevića cijenio veliki broj domaćih i stranih istomišljenika. Ostat će zapamćen po vrlo lucidnom djelu Bilješke o malim gradovima i malim državama. Svoje najvažnije djelo Plan reforme Ustava Dubrovačke Republike nije dospio dovršiti. Umro je  1806. g. u vrlo čudnim okolnostima. Posve zdrav bio je izabran u delikatnu misiju, koja je imala zadaću dočekati francusku vojsku. Tomo, taj moderni plemić – često i otvoreni obožavatelj libertinskih ideja i francuske vlasti – otišao je pred Francuze kao osloboditelje. Susret s generalom Molitorom iznad Slanoga, šokirao ga je! Zapovjednik mu je naredio da sjaše s konja, a da sramota bude veća, Molitor je naložio Bassegliju da se u Dubrovnik, udaljen tridesetak kilometara, vrati pješice! Sutra ujutro taj ponosni čovjek nađen je u postelji mrtav. Navodno su mu zadnje riječi, upućene svijetu, bile: „Budi čovjek.“.