Ludomir Michal Rogowski

Poljski dirigent, skladatelj i pisac, diplomirao je dirigiranje i kompoziciju u Varšavi, a zatim se nastavio usavršavati u Leipzigu, Münchenu i Rimu. Odlazi u Vilnius, gdje je osnovao simfonijski orkestar i gdje je bio šef-dirigent nekoliko godina, a zatim u Pariz. Ubrzo postaje međunarodno priznati skladatelj i njegova se djela izvode u Parizu, Bruxellesu, ali i New Yorku te Varšavi i Pragu. Objavljuje knjigu Glazba budućnosti, koja je prilično uzburkala  javnost. Nakon Prvog svjetskog rata vraća se u Poljsku, gdje djeluje kao dirigent u raznim kazalištima. U potrazi za suncem i morskim ljepotama, 1926. godine otkrio je Dubrovnik. “Kad sam odlazio, kolege i znanci su mi se čudili, jer sam počeo dobivati sve veća priznanja, i upravo tada bježim iz Domovine, dajući im svima na znanje da mi je, sasvim dosta suvremenosti, bijesne jurnjave za priznanjem, lude autoreklame, licemjerja. Utekao sam pred prazninom duha koja prijeti našoj civilizaciji (…) U tišini i samoći  samostana sv. Jakova naučio sam mnogo više nego u trci za glazbenim znanjem po Europi. U Dubrovniku sam dosegao umjetničku zrelost.” Oduševljeno upija morski zrak dubrovačke obale, toplinu ljudskosti novih sugrađana, respektira dubrovačku povijest, uči o Gradu, prijateljuje s Ivom  Vojnovićem, Ilijom Kutuzovim, Markom Muratom i s nekoliko starih dubrovačkih obitelji. “Iako sam se rodio u Poljskoj, osjećam se dobro jedino na jugu, ali sam do sada svugdje bio stranac… U Dubrovniku sam među Svojima, koji govore jezikom sličnim poljskom, koje razumijem… ovdje sam stekao drugu domovinu, koju volim jednako žarko kao i onu prvu.” Živio je maestro Rogowski desetljećima u osami samostana, gotovo pustinjački, vrlo skromno, ponekad uz siromaštvom nametnuto vegetarijanstvo. Bio je, sjećaju se Dubrovčani, simpatična osoba; poznata figura u svojoj neizostavnoj, crnoj pelerini.

Svakodnevno je dolazio u Grad popiti kavu u Manona na Stradunu, svratio bi do Radio Dubrovnika. Izdržavao se davajući lekcije glazbe i solo pjevanja po dubrovačkim kućama i korepetirao je. Obožavao se kupati i plivati u Sv. Jakovu, promatrati prirodu, družiti se s lastavicama, samovati s mačkom Micom u samostanu. U već zreloj dobi doživio je svoju veliku ljubav. U samostan mu je često dolazila operna pjevačica Dora, koju je podučavao. Bila mu je više godina zanos, svjetlost i radost.  Taj neobični samotnjak, umjetnik snažne inspiracije, plemenita osoba, sklon okultizmu i nazorima reinkarnacije, umro je trinaestog dana mjeseca ožujka. Nesreća broja 13 nije izostala; pričalo se da je u času njegova odlaska prošla snažna oluja. Dubrovčani su mu priredili veličanstveni sprovod kroz Grad u znak poštovanja i zahvalnosti .

U opusu Rogowskog ističe se sedam simfonija, violinski koncert, suita Dubrovačke impresije i Bljesci po moru, a pisao je i opere, balete, kantate, simfonijske pjesme te komornu glazbu, posebice za radio. Godine 1928. praizvodi se njegov oratorij Čudo Svetoga Vlaha.
Sve je svoje skladbe i autorska prava ostavio Državnom arhivu u Dubrovniku.