Blagoje Bersa

Obitelj Bersa, podrijetlom iz Branika kod Nove Gorice u Sloveniji, u dalmatinskoj se sredini brzo inkulturirala. Ugledni zadarski pravnik Ivan Bersa, koji se sa suprugom Filomenom rođenom de Medici 1865. g. doselio u Dubrovnik, kao glazbeni amater i intelektualac utemeljio je kulturni krug u čijem su ozračju odrastala petorica njihovih sinova i jedna kći; najstariji Josip, književnik i arheolog; Bruno, kipar; glazbenici Vladimir i Blagoje te Zdenko i Danica. Obitelj je često zajedno muzicirala. „Osim majke i brata Bruna svi smo svirali (…) Dok sam bio mali uvijek sam slušao kako sviraju. Gledao sam note koje svira Vladimir i onda gledao na klavijaturi gdje bi on stavio prste, jer sam čisto sâm učio klavir i tako doznao gdje je ta i ta nota na klaviru.“, iznosi Blagoje. Uz takvo glazbeno okruženje završio je osnovnu školu u Dubrovniku, srednju je pohađao u Beču i Trstu, da bi zatim upisao glazbenu školu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.

Studij kompozicije, glazbene teorije i glasovira diplomirao je 1899. g. na bečkom Konzervatoriju, nakon čega je često mijenjao mjesta boravka zbog poteškoća u pronalaženju stalnog zaposlenja. Profesionalni putevi vodili su ga do Beča, Sarajeva, Osijeka i Splita te Graza, a nakon šestomjesečne koncertne turneje po Njemačkoj, Švicarskoj i Češkoj godine 1922. konačno prebivalište nalazi u Zagrebu, gdje do smrti djeluje kao stalni profesor instrumentacije na Muzičkoj akademiji. Uz bogati skladateljski opus, kojim je postavio temelje modernom orkestralnom i opernom stilu u hrvatskoj glazbi, skladao je prva impresionistički obojena djela te je kao pedagog odgojio generacije značajnih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Dugo bečko razdoblje za Blagoju je bilo ispunjeno poznanstvima, različitim djelatnostima, snovima i ostvarenjima. To je ujedno bilo i njegovo najplodnije razdoblje – ondje su nastale obje njegove opere; Oganj i Postolar od Delfta, brojne solo pjesme na stihove njemačkih, francuskih, ruskih i hrvatskih književnika, klavirske skladbe te partiture orkestralnih djela poput Sunčanih polja te ciklusa Moja domovina.  Njegova glazba bliska je djelima R. Wagnera i R. Straussa, ali i G. Mahlera, koji su bili otvoreni prema novom. No, uz sva bogata inozemna iskustva, posebno ga je obilježilo odrastanje u dubrovačkoj sredini. Uz diskutiranja o politici i umjetnosti, sve je češće razmišljao i pisao o svom osjećaju pripadnosti slavenstvu…

Dvojica braće glazbenika, Vladimir i Blagoje, često su uglazbljivali stihove najstarijeg Josipa, pisca memoarske proze o životu Dubrovnika 19. st. pod nazivom Dubrovačke slike i prilike. Jedinstveni je to prikaz društvenog ambijenta s intelektualnim i duhovnim sadržajima, koji su Dubrovniku, i nakon pada Republike, osigurali posebno mjesto u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Berse su se smatrali Dubrovčanima, a jedina do danas neizvedena opera Blagoja Berse tematizira ljubavnu priču između dubrovačkog pomorca i njegove vjerenice Jelke – tako je i nazvana sama opera, nastala prema libretu brata mu Josipa.