Ljepota lažnog sjaja
Izložba
"Ljepota lažnog sjaja" - izložba krivotvorenih umjetnina iz zbirke Muzeja policije

Izložbom krivotvorenih umjetnina pod nazivom “Ljepota lažnog sjaja“ iz Kriminalističke zbirke Muzeja policije želi se upozoriti na beskrupuloznost crnog tržišta koje u utrci za zaradom ne preže od prijevara dobronamjernih i neupućenih kupaca.

free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
Više
Dubrovnik, A Scarred City
„Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Izložba „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“ otvorena je 1. listopada 2019. godine, povodom obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik.

20 kn
L2 — Multifunkcionalna dvorana 2
Više
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu
Izložba
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn

Izložbom ‘Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn’ kustosa Dejana Kršića i Marka Goluba, koja se otvara u Lazaretima 17. kolovoza 2019.

slobodan ulaz /free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
-
Više
Linđovi koncerti
Koncert
Linđov koncert

Od 25. kolovoza svakog utorka i petka u 21:30h možete uživati u koncertima Linđa u Lazaretima.

120 kn
L6 — Linđo
Više

Home

Alternativne biografije

Lovro Dobričević

Iako po rođenju Bokelj, a školovao se u Veneciji, Lovro Marinov Dobričević svoje je zrele godine proveo u Dubrovniku, gdje je ostavio i najveći broj svojih slikarskih djela i epigona. Pretpostavlja se da se Lovro definitivno preselio u Dubrovnik 1459. g., gdje su ga dočekale brojne narudžbe; možda su one čak i bile povod njegovom preseljenju.

Iako po rođenju Bokelj, a školovao se u Veneciji, Lovro Marinov Dobričević svoje je zrele godine proveo u Dubrovniku, gdje je ostavio i najveći broj svojih slikarskih djela i epigona. Pretpostavlja se da se Lovro definitivno preselio u Dubrovnik 1459. g., gdje su ga dočekale brojne narudžbe; možda su one čak i bile povod njegovom preseljenju. Po dolasku u Dubrovnik on postaje središnja slikarska figura, ne samo u gradu, već i u regiji, slikajući za sve važnije gradske crkve (katedralu, crkvu sv. Vlaha, crkve klarisa i franjevaca), ugledne privatne naručitelje, za bosanske franjevce, a možda i za bosansku kraljevsku obitelj. Treba znati da su to bile svojevrsne “zlatne godine” unutar epohe koja se s pravom naziva “zlatno doba Dubrovnika”. Tada u Gradu djeluje nekoliko antikvara i umjetnika (Michelozzo, Juraj Dalmatinac, Pavao Antunov Dubrovčanin), tajnik Republike je doseljeni grčki humanist Ksenofont Filelfo, a ankonitanski humanist Ciriaco Pizzicolli, a koji je u Dubrovniku boravio malo ranije, u dopisivanju s nekim vlastelinima razmjenjuje svoja razmišljanja o antici. Također, uočen povećani broj narudžbi oltarskih slika u razdoblju između 1448. i 1478. g., odraz je jačanja dubrovačke ekonomije tog vremena.

Dobričević je vjerojatno rođen 1419. godine u Kotoru ili Prčanju u Boki kotorskoj kao najstariji sin u obitelji. Njegov je brat Matko ostao na obiteljskom imanju u Prčanju, a drugi je brat Leonard postao zlatar u Kotoru. Kao šesnaestogodišnjak 1435. g. odlazi na naukovanje u Veneciju, kao sluga kotorskog providura. Nije utvrđeno kod koga je učio slikarstvo, ali se pretpostavlja da je to bilo kod Antonia Vivarinija i Michelea Giambona. U (vele)gradu na lagunama, koji je tada imao oko 200 000 stanovnika i bio je važno umjetničko središte, proveo je oko 13 godina. Kao slikar (Laurentius de Cataro pictor) se prvi put spominje u jednoj ispravi iz prosinca 1444. g. kao svjedok u društvu sa slikarem Micheleom Giambonom. Otprilike kao dvadesetdevetogodišnjak (1447.g.?) vratio se u Kotor. O njegovu ugledu svjedoči činjenica da mu je nekoliko godina kasnije poklonjeno grobno mjesto u kotorskoj katedrali, a jednom ga je prigodom kotorski knez, „zbog vjernosti, radinosti i hvalevrijedna služenja“, trajno oslobodio obveze držanja gradske straže. Živeći u Kotoru radio je i za bokeljske i za dubrovačke naručitelje.

Bilo je to prije odluke o preseljenju u Dubrovnik. Kao što je spomenuto, u gradu pod Srđem proveo je dvadeset vrlo produktivnih godina prije negoli je umro 1478. g. Zahvaljujući njemu i krugu suradnika okupljenom oko njega, razina kvalitete slikarstva treće četvrtine 15. st. nije zaostajala za onom u Veneciji, a korespondirala je s onodobnim uspješnim arhitektonskim i kiparskim djelima, koja su se u Dubrovniku stvarala. Na temelju sačuvanih arhivskih dokumenata poznato je da je Lovro u Dubrovniku surađivao s gotovo svim istaknutim kotorskim i dubrovačkim slikarima svog vremena. Oko sebe je okupljao niz učenika željnih znanja; njegovi su suradnici bili Matko Junčić, Vukac Rajanović i Stjepan Ugrinović, a kad su se osamostalili, s Lovrom su povremeno surađivali i njegovi bivši učenici, a slikarski su rad nastavila i njegova dvojica sinova Marin i Vicko. Formirajući mlade slikare, utjecao je na oblikovanje dubrovačko-bokeljske umjetničke scene druge polovice 15. st. Sa suradnicima je izrađivao djela sakralnog karaktera različitih formata; od malih slika do poliptiha s pozlaćenim rezbarenim okvirima i obojenim skulpturama. Nažalost, većina je s vremenom nestala ili uništena, a u Dubrovniku su do danas sačuvani: poliptih Krštenja Kristova u dominikanskom samostanu, triptih na glavnom oltaru Gospine crkve na Dančama, lik sv. Vlaha s jednog rastavljenog poliptiha, koji se čuva u Kneževu dvoru te minijatura u matrikuli bratovštine Antunina u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Tagovi