Ljepota lažnog sjaja
Izložba
"Ljepota lažnog sjaja" - izložba krivotvorenih umjetnina iz zbirke Muzeja policije

Izložbom krivotvorenih umjetnina pod nazivom “Ljepota lažnog sjaja“ iz Kriminalističke zbirke Muzeja policije želi se upozoriti na beskrupuloznost crnog tržišta koje u utrci za zaradom ne preže od prijevara dobronamjernih i neupućenih kupaca.

free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
Više
Dubrovnik, A Scarred City
„Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Izložba „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“ otvorena je 1. listopada 2019. godine, povodom obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik.

20 kn
L2 — Multifunkcionalna dvorana 2
Više
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu
Izložba
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn

Izložbom ‘Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn’ kustosa Dejana Kršića i Marka Goluba, koja se otvara u Lazaretima 17. kolovoza 2019.

slobodan ulaz /free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
-
Više
Linđovi koncerti
Koncert
Linđov koncert

Od 25. kolovoza svakog utorka i petka u 21:30h možete uživati u koncertima Linđa u Lazaretima.

120 kn
L6 — Linđo
Više

Home

Alternativne biografije

Bonino iz Milana

Bonino di Jacopo da Milano spada u krug onih umjetnika, koji su svojim životom i djelom spojili dvije jadranske obale. Njegova uspješna sedamnaestogodišnja karijera u Dalmaciji, kao i sačuvana djela, svjedoče da je bio kipar velikog umijeća i sposobnosti te da je u novoj domovini stekao veliki ugled. Posebno je važan jer je na hrvatsku obalu iz rodnog grada donio lombardijsku struju talijanske gotičke umjetnosti i jer je u svim gradovima u kojima je radio, surađivao s lokalnim klesarima i kamenarima.

Bonino di Jacopo da Milano spada u krug onih umjetnika, koji su svojim životom i djelom spojili dvije jadranske obale. Njegova uspješna sedamnaestogodišnja karijera u Dalmaciji, kao i sačuvana djela, svjedoče da je bio kipar velikog umijeća i sposobnosti te da je u novoj domovini stekao veliki ugled. Posebno je važan jer je na hrvatsku obalu iz rodnog grada donio lombardijsku struju talijanske gotičke umjetnosti i jer je u svim gradovima u kojima je radio, surađivao s lokalnim klesarima i kamenarima. O njegovim se formativnim godinama u Italiji ne zna gotovo ništa, a prvi se put kod nas spominje 1412. g. u gradu Korčuli, gdje je zabilježen prilikom gradnje katedrale. Na korčulanskoj je katedrali izveo glavni portal s kipom sv. Marka, kao i pojedine dijelove bočnog portala. Ubrzo se preselio u Dubrovnik, gdje se 1417. g. i oženio te potom desetak godina djelovao kao umjetnik u državnoj službi Dubrovačke Republike.

U Dubrovniku je izveo niz djela; radio je na izgradnji dominikanske crkve i isklesao je njezin reprezentativni južni portal, potom je radio na izgradnji palače za bosanskog velikaša Sandalja Hranića Kosaču pored Kneževa dvora te je bio angažiran i na izgradnji stare crkve gradskog zaštitnika sv. Vlaha. No, njegovo je najpoznatije i najpopularnije dubrovačko djelo zasigurno kameni kip viteza Orlanda (Rolanda) na dubrovačkoj glavnoj ulici Placi (Stradunu), kojeg je isklesao u prvim godinama svog boravka u gradu (1419. g.). On s jedne strane prikazuje kip mladog muškarca u viteškom oklopu, a s tri su strane gotički ukrasi u plitkom reljefu. Na postolju pod nogama kipa nalazi se urezana i službena dubrovačka mjera – lakat (51,2 cm). Iako možda nije najraskošnije Boninovo djelo, ono je postalo jedan od vizualnih markera dubrovačke povijesne jezgre. Osim toga, njegovo simboličko značenje bilo je stoljećima čak i važnije od bilo kakvih drugih karakteristika ovoga spomenika, jer su se Orlandovi stupovi u Srednjoj Europi podizali kao vidljivi znakovi gradske samostalnosti i slobode, a time i sigurnog poslovanja. Iako su lokalne predaje oko podizanja Orlandova stupa isplele mnoge legende, koje ga navodno povezuju s Dubrovnikom, dubrovački je Orlandov stup – inače, najjužniji takav europski stup – podignut zahvaljujući političkim vezama, koje su Dubrovčani održavali s moćnim ugarsko-hrvatskim kraljem Žigmundom (Sigismundom) Luksemburškim (vladao 1387. – 1437.). Nakon Dubrovnika, Bonino se preselio u Split, gdje je 1427. g. izveo svoje možda najvažnije kiparsko djelo – bočnu kapelicu sv. Dujma (sarkofag i ciborij) u splitskoj katedrali.

Ovo je jedino sačuvano djelo na kojemu se Bonino i potpisao. Nedugo potom, preselio se u Šibenik, gdje je upravo započinjala gradnja katedrale sv. Jakova te je ondje imenovan prvim graditeljem, odnosno, protomajstorom katedrale. Nažalost, ubrzo je umro u jednoj od epidemija kuge, ali je ipak za vrijeme svog kratkog angažmana uspio isklesati dobar dio dijelova glavnoga portala šibenske katedrale, koji su kasnije sastavili njegovi suradnici. Iako se malo zna o njegovu podrijetlu i školovanju, a s obzirom da su svi njegovi angažmani na hrvatskoj obali reprezentativne naravi (katedrale, palače, javna skulptura), moguće je da je on već iz Italije stigao s određenom reputacijom. Nije, stoga, slučajno da je njegov prvi angažman bio onaj na izgradnji jedne katedrale. Pretpostavlja se da je u Korčulu bio pozvan kako bi preuzeo neki važniji zadatak nego što je rad na portalu – možda se čak radilo o određivanju samog koncepta ove niske trobrodne i troapsidalne bazilike, tipične za rodnu mu Lombardiju. Isto je i u Dubrovniku, gdje je, naprimjer, palača vojvode Sandalja Hranića Kosače bila jedna od najraskošnijih gradskih palača svoga vremena, a o njegovim sposobnostima i statusu jednako svjedoče i njegovi angažmani na splitskoj i šibenskoj katedrali. Odreda su to građevine visoke važnosti za svoju sredinu. Iako mu je karijera prekinuta iznenadnom smrću, Bonino je važna osoba zrele gotike na našoj obali.

Tagovi