Ljepota lažnog sjaja
Izložba
"Ljepota lažnog sjaja" - izložba krivotvorenih umjetnina iz zbirke Muzeja policije

Izložbom krivotvorenih umjetnina pod nazivom “Ljepota lažnog sjaja“ iz Kriminalističke zbirke Muzeja policije želi se upozoriti na beskrupuloznost crnog tržišta koje u utrci za zaradom ne preže od prijevara dobronamjernih i neupućenih kupaca.

free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
Više
Dubrovnik, A Scarred City
„Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Izložba „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“ otvorena je 1. listopada 2019. godine, povodom obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik.

20 kn
L2 — Multifunkcionalna dvorana 2
Više
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu
Izložba
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn

Izložbom ‘Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn’ kustosa Dejana Kršića i Marka Goluba, koja se otvara u Lazaretima 17. kolovoza 2019.

slobodan ulaz /free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
-
Više
Linđovi koncerti
Koncert
Linđov koncert

Od 25. kolovoza svakog utorka i petka u 21:30h možete uživati u koncertima Linđa u Lazaretima.

120 kn
L6 — Linđo
Više

Home

Alternativne biografije

Mavro Vetranović

Mavro Vetranović (Dubrovnik, 1482. – Dubrovnik, 15. siječnja 1576.) rođen je pod imenom Nikola u obitelji talijanskog podrijetla. Njegova obitelj nosila je nadimak Čavčić. Obrazovao se u rodnom gradu, a ulaskom u benediktinski red uzima redovničko ime Mavro. Zbog neslaganja s crkvenim vrhom oko provedbi reformi samostana na otoku Mljetu, bez dopuštenja 1517. g. odlazi u Italiju, zbog čega ga je dubrovačka vlada doživotno prognala.

Mavro Vetranović rođen je pod imenom Nikola u obitelji talijanskog podrijetla. Njegova obitelj nosila je nadimak Čavčić. Obrazovao se u rodnom gradu, a ulaskom u benediktinski red uzima redovničko ime Mavro. Zbog neslaganja s crkvenim vrhom oko provedbi reformi samostana na otoku Mljetu, bez dopuštenja 1517. g. odlazi u Italiju, zbog čega ga je dubrovačka vlada doživotno prognala. Doživotna osuda ipak nije potrajala pa se 1522. g. vratio na Lokrum. Obnašao je različite dužnosti u benediktinskim samostanima Dubrovačke Republike, a neko vrijeme je čak bio jedini stanovnik otočića Sv. Andrija.

Pokopan je u Sv. Jakovu na Višnjici. Autor je žanrovski raznolikog opusa, koji obuhvaća 30 do 40 000 stihova, sačuvanih u nekoliko zasebnih manjih rukopisa te u trima opsežnim rukopisnim knjigama”. Pisao je religiozne pjesme, maskerate, političke, satirične i  refleksivne pjesme te nadgrobnice. Iako ne postoje pouzdani podaci o kronologiji nastanka njegovih djela, pretpostavlja se da je u mlađim danima pisao dramske tekstove svjetovne tematike (pastirsko-mitološke igre), a u zrelim godinama crkvena prikazanja (Od Uskrsnutja Isukrstova, Prikazanju od poroda Jezusova, Prikazanje kako bratja prodaše Jozefa). Abrahamovo žrtvovanje Izaka u Posvetilištu Abramovu sačuvano je u pet različitih verzija.

Autor je mitološke drame o Orfeju i Euridiki, koju je naknadno naslovio Orfeo. Radi se o poznatom mitu odjevenom u kršćansko ruho te se u njegovoj verziji Euridika okrene za milim ljubavnikom. Za života mu nije tiskano ni jedno djelo, a većina njegova opusa sačuvana je u  prijepisima iz 17. st. ili u prijepisima mlađega datuma. U svojim stihovima kritizirao je aktualna politička i društvena zbivanja i korumpiranost dubrovačkog društva. Mavro je uživao veliki ugled u dubrovačkom književnom krugu, bio je poštovan i slavljen među dubrovačkim i dalmatinskim renesansnim pjesnicima. Na kritike i optužbe za plagijat upućene autoru, koji se vratio iz Siene i pred dubrovačkom publikom prikazao svoj dramski prvijenac, pastoralu Tirena, Vetranović je odgovorio poslanicom Pjesancom Marinu Držiću u pomoć, u kojoj u 132 osmerca brani tada mladog Marina, obraćajući se plemenitim Dubrovčanima  kao onima koji pjevaju „rajske pjesni, čime je aludirao da su optužbe za plagijat došle iz pjesničkih krugova.

Upravo bi se iz prologa Marinove Tirene moglo zaključiti kako je Mavro pisao i ljubavnu poeziju, ali ona nije sačuvana. Na vijest o Držićevoj smrti, Vetranović je napisao dvije nadgrobnice; dulju Na priminutje Marina Držića Dubrovčanina tužba i kraću Nadgrobnica gornjega rečenoga Marina. U književnoj historiografiji 19. st. miješalo se autorstvo djela spomenute dvojice. Jedina Držićeva tragedija i njegovo posljednje izvedeno djelo – Hekuba pripisivala se Vetranoviću, a Vetranovićevo Prikazanje od poroda Jezusova i Posvetilište Abramovo Držiću. Vrijeme je ipak ostavilo dovoljno tragova da svakome “damo” njegovo.