Ljepota lažnog sjaja
Izložba
"Ljepota lažnog sjaja" - izložba krivotvorenih umjetnina iz zbirke Muzeja policije

Izložbom krivotvorenih umjetnina pod nazivom “Ljepota lažnog sjaja“ iz Kriminalističke zbirke Muzeja policije želi se upozoriti na beskrupuloznost crnog tržišta koje u utrci za zaradom ne preže od prijevara dobronamjernih i neupućenih kupaca.

free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
Više
Dubrovnik, A Scarred City
„Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Izložba „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“ otvorena je 1. listopada 2019. godine, povodom obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik.

20 kn
L2 — Multifunkcionalna dvorana 2
Više
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu
Izložba
Mirko Ilić - Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn

Izložbom ‘Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija i dizajn’ kustosa Dejana Kršića i Marka Goluba, koja se otvara u Lazaretima 17. kolovoza 2019.

slobodan ulaz /free entrance
L4 — Multifunkcionalna dvorana 4
-
Više
Linđovi koncerti
Koncert
Linđov koncert

Od 25. kolovoza svakog utorka i petka u 21:30h možete uživati u koncertima Linđa u Lazaretima.

120 kn
L6 — Linđo
Više

Home

Alternativne biografije

Nikola Božidarević

Nikola Božidarević jedan je od simbola dubrovačkog renesansnog slikarstva. Neki su ga nazvali „legendarnim autorom (...) koji je postao oznakom jednog cijelog razdoblja domaćeg slikarstva“, a i odavna pobuđuje pažnju znanstvenika. Iako je tome tako, u poznavanju njegova života i rada postoje mnoge nepoznanice. Bio je drugi sin slikara Božidara Vlatkovića podrijetlom iz sela Kručice u Dubrovačkome primorju, ali Nikolino mjesto rođenja nije pouzdano utvrđeno; moguće je da je to bio Kotor.

Nikola Božidarević jedan je od simbola dubrovačkog renesansnog slikarstva. Neki su ga nazvali „legendarnim autorom (...) koji je postao oznakom jednog cijelog razdoblja domaćeg slikarstva“, a i odavna pobuđuje pažnju znanstvenika. Iako je tome tako, u poznavanju njegova života i rada postoje mnoge nepoznanice. Bio je drugi sin slikara Božidara Vlatkovića podrijetlom iz sela Kručice u Dubrovačkome primorju, ali Nikolino mjesto rođenja nije pouzdano utvrđeno; moguće je da je to bio Kotor. Kao mladić je nakon samo 4 mjeseca naukovanja napustio slikara kod kojega je učio i 1477. godine otišao je u Italiju. Nije poznato ni gdje je nastavio školovanje niti gdje je boravio tijekom 17 godina koje je proveo u Italiji. Od ukupno 16 njegovih poznatih radova, izgubljeno ih je 10, ali o većini njih, srećom, postoje podaci u arhivskim dokumentima. Danas je sačuvano pet cjelovitih Božidarevićevih djela, od kojih čak tri čuvaju dubrovački dominikanci; triptih iz kapele obitelji Bundić, oltarna pala Gospina Navještenja kapetana Marka Kolendića, koja se izvorno nalazila na Lopudu i pala obitelji Đorđić (sacra conversazione).

U slikovitoj Gospinoj crkvi na Dančama, na bočnom oltaru, nalazi se triptih Bogorodice sa svecima, u franjevačkoj crkvi Gospe od Špilice na Lopudu, nalazi se triptih postolara Đura Božidarevića, a novija istraživanja pokazuju i da je doslikao stariju ikonu Bogorodice s djetetom iz crkve sv. Nikole na Prijekome, što bi bilo njegovo šesto sačuvano djelo. U Nikolinom umjetničkom djelovanju svakako treba istaknuti dvije presudne činjenice; da je rođen u umjetničkoj obitelji – njegov je otac bio učenik i suradnik Lovre Dobričevića i vjerojatno je radio pod njegovim utjecajem – te da je dugo godina proveo u Italiji gdje se, kod zasad nepoznatih umjetnika, školovao i formirao svoj vlastiti stil. Jedino se na osnovu njegova stila i može pretpostaviti gdje je u Italiji boravio i učio slikarstvo; po svemu sudeći bio je u Veneciji, Markama, Umbriji i Rimu. Ondje je sigurno vidio brojne umjetnike i slikarske škole, na osnovu čega je formirao spomenuti vlastiti stil, a uz to se u svom radu jednim dijelom naslanja i na lokalnu tradiciju. Sa svim se tim iskustvima vratio u Dubrovnik kao zrela osoba, dobivao je brojne narudžbe (jer jedno je vrijeme surađivao s ocem), radio i slikao za ugledne naručitelje. Zahvaljujući sretnom spoju svoga umjetničkog talenta i raznovrsnog iskustva stečenoga u Italiji, Nikola je preuzeo neke tipološke osobine ranijeg dubrovačkog slikarstva i u njega je unosio neke renesansne novine. S njegovih nas slika prati čitava galerija renesansnih dubrovačkih likova, fizionomije lica, bogate draperije, vladanje perspektivom... što sve govori u prilog njegovoj slikarskoj kvaliteti. Sudeći prema nekim narudžbama, Nikola je osim slikanja trebao izraditi, izrezbariti i pozlatiti okvire za neke slike koje je radio, pa se može pretpostaviti da je bio vješt i u tome poslu.

O njegovu se životu ipak zna dovoljno za zaključivanje kako je bio sposoban poslovni čovjek svog vremena i staleža; 1507. g. od općine je unajmio najgornji kat za stanovanje u jednoj kući na Placi (Stradunu), pored franjevačke crkve, gdje se pretpostavlja da je već imao radionicu. Poznato je da je u četrnaestogodišnjem razdoblju u svoju radionicu primao učenike za koje se brinuo, hranio ih i odijevao te ih podučavao umijeću slikanja. Vjerojatno se iz Italije vratio sa zbirkom medalja, crteža i antikviteta, jer se u dokumentu o pregledu njegove ostavštine iz siječnja 1518. g. otac i brat obraćaju sudu s molbom da se ispitaju svjedoci o raznim stvarima, novcu, zlatnim medaljama i slikama koje su, izgleda, nestale iz njegove radionice. Tom je prigodom među njegovim stvarima pronađen i crtež sv. Josipa, koji je vjerojatno bio predložak za oltarnu palu sv. Josipa u dubrovačkoj katedrali, čiju je izradu ugovorio nekoliko mjeseci ranije, ali ga je u tome pretekla smrt.

Uz neosporni primat među dubrovačkim slikarima renesansnoga razdoblja, kao dio životnosti njegova lika spomenimo da je očito bio i šaljivdžija jer je tijekom karnevala 1509. g. osuđen na (čak) tri mjeseca zatvora radi javnog pjevanja sablažnjivih pjesama.

 

Tagovi